субота, 23. јул 2011.

Jedan od onih dana

Prvo, znam da zvuči kao reklama za uloške ili lekove za ublažavanje predmenstrualnih tegoba, ali nije...

Ovo je priča o zlatnom danu, kada ti sve krene naopako.. Kada ne znaš da li da se umiješ ili da se ubiješ..kada ti se dešavaju takve gluposti, da pomisliš da si u Trumanovom šou, ili da te neko namerno zajebava..

Pa ti bude smešno... pa se malo samosažaljevaš, pa ti bude jadno što se samosažaljevaš, pa ti dođe da se napiješ.. kontam da zbog ovakvih dana ljudi postaju alkoholičari.
Pa si toliko zbunjena da ne znaš ni šta pišeš, i na kraju rešiš kad te siluju da se opustiš i budeš totalno zen.















And zen I am.



Znam da ova slika nije u tom fazonu, zavežite, to je moj način da budem zen.

Znate o kojim danima pričam... ono kad šalteruša zatvori stakleno prozorče baš ispred tvog nosa iako si čekala dva i po sata.. ono kad ustaneš iz kreveta, sapleteš se o čaršaf i prućiš se koliko si duga.. kada kreneš na jutarnje tuširanje, i shvatiš da ti je crkao grejač u bojleru, a voda se već ishladila.. kad otvoriš friz da doručkuješ i shvatiš da si zaboravila da ideš do prodavnice, i da ti je dinja ugnjila u korpi, za samo dva dana i da smrdi as hell, pa ti se i ne jede.. da napraviš nes nema više mleka.. odlaziš gladna, usput u pekari kupuješ pecivo na koje slomiš zub.

Pogledaš dole i shvatiš da ti fali pola laka na noktu, i da izgledaš štrokavo..
onda čekaš u redu kao kreten, dok ne obaviš svoje, gušeći se u tudjem vonju znoja..
nemaš više ni cigareta.. a iz reda ne smeš svejedno.. a tako ti treba.. tako treba... dolaziš kući, i da otključaš vrata, ostane ti brava u ruci.. a fali ti i pola priveska za kljuc, razlog unknown.. već počneš da sumnjaš na razne zavere... pakuješ se da ideš kod roditelja, i posle polučasovne bitke sa koferom posle osećaja trijumfa shvatiš da ti je odeća za put na dnu tog istog kofera, i da si ti u pidzami koju si navukla kad si se vratila u stan, da se oslobodiš stisnute odeće.. i da pidzama treba da bude u koferu a ne na tebi.. i onda vadi napolje i sve ispočetka.. ali odjednom ta ista odeća ne može da stane u kofer, da si Koperfild. Nikada mi te stvari neće biti jasne..

Samo sedneš na pod, i budeš zen.Ustvari ne zen, bolje kvalitetno depresivna kako neko reče danas.. kvalitetno depresivna.. luksuz čoveče, luksuz!!
By the way, tek je 14 časova... mislim da me danas čekaju velika dela. Arivederči, kako god!

Нема коментара:

Постави коментар