Upravo se dopisujem sa prijateljem, razgovaramo o ljubavi i očekivanjima u životu..
Njegov identitet će ostati tajna, reći ćemo samo da smo prijatelji već pet godina..Pravi, ne online prijatelji,nego oni što se čudno upoznaju na ulici...
Dosta stvari znamo jedno o drugome, i stvarno smo dobri.. elem, pišemo mi jedno drugom, razmenjujemo interne fore, opušteno, kao i uvek.
I dođemo na temu ljubavi, želja i očekivanja...
Sasvim nehajno, i bez trunke mozganja napišem sledeće :
"Ja, ja bih rado bila sama... imam neke svoje sitne ljubavi, malo mraka, malo muzike, malo mače, kupku sa mirisom lubenice, jednu lepu šnalu, marlboro, somersbi i nekako sam srećna.. i da jedno mesto na tvrdjavi i jednu knjigu...
Moje su se želje promenile, zar ne?"
Napišem, pritisnem enter.Pošaljem.
I onda shvatim.
Suština!
Sve ono što sam oduvek želela, što me čini srećnom i ispunjenom..Malo mi je potrebno da budem istinski srećna, a upravo sam napisala formulu sa tačnim činiocima moje sreće!
Došlo samo, nenadano, ničim izazvano... srećna sam.
Možda bih još na taj spisak dodala dragu osobu, pisanje i poneki hobi,svoja putovanja ili svoj umetnički rad (hah, o tome nisam ni reč rekla, ups!) a to mu dodje kao dodavanje vanile ili ruma u kolač, da bude još lepše.
Dakle, srećna sam! SREĆNA! SREĆNA! SREĆNA! Pronalažim sreću u najjednostavnijim stvarima...
"Sreća se svakome ukazuje prema njegovim shvatanjima."
Abdul Tajib Ahmed Al-Mutanabbi

Нема коментара:
Постави коментар